AKO ide, u redu, no ako ne ide……..

IDI DRUGIM PUTEM

Na silu ne valja ništa raditi. Prisiliti nekoga da bude dio našeg odnosa je neljudski čin. Nametati naša mišljenja i stavove nije način poštivanja drugih. Uspostavljati autoritet kako bi nas drugi slušali je čin nametanja osjećaja straha.

Kada nismo u mogućnosti sprovesti svoje zamisli, ideje, inovativnosti, najbrži put da krenemo dalje koristeći svoju energiju je promjena smjera kretanja.

Ostaviti se nečega što mislimo da je naše jer grčevitim stiskom ne puštamo, nemoguće je ili u potpunosti teško. Ipak na kraju samo pametni popuštaju.

Osim što je nestvarno prisvajati odnose, ljude, djecu, roditelje, kolege, kao naše  stvari i obaveze koje trebamo riješiti, nestvarno je jednako tako i ako uporno inzistiramo da se sve posloži onako kako smo zamislili.

Tvrdokornih nerazložnih i nesuvislih ponašanja ima i u poslovnom svijetu. Ona su primjetna u trenucima kad se pojedinci ne mogu ili ne žele pomaknuti korak naprijed, nego još uvijek tapkaju u mjestu, bez obzira što im osvrti mnogih dolaze u negativnom i nezadovoljnom tonu. Ako je godinama tako bilo, čemu nešto mijenjati.

Čemu trošiti bezrazložnu energiju koju možemo uputiti na neke druge ljude, poslove, projekte.

JORGE BUCAY

Ustanem jednog jutra,

Izađem iz kuće

Na stazi je rupa

Ne vidim je

I upadnem u nju.

 

Sljedećeg dana,

Izlazim iz kuće

Zaboravljam da je na stazi rupa

I opet upadnem u nju

 

Trećeg dana

Izađem iz kuće i trudim se sjetiti se

Kako je na stazi rupa

Međutim

Ne sjetim se

I upadnem u nju.

 

Četvrtog dana,

Izađem iz kuće i trudim se sjetiti se

Rupe na stazi

Sjetim se

Ali unatoč tome

Ne vidim rupu

I upadnem u rupu.

 

Petog dana, isto

Šestog dana, isto

Sedmog dana, isto

 

Osmog dana,

Zatrčim se,

Preskočim rupu

Sjednem na drugu stranu

Slavim

I dok to činim

 Padam u rupu

 

Devetog dana,

Vidim rupu,

Zatrčim se, preskočim

I idem dalje

 

Desetog dana

Uviđam

Tek tada

Da je mnogo lakše

Ići

Drugim putem

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar