divorce

BAVIM SE SOBOM, A NE DRUGIMA

SJEĆAM SE…………………….

Bilo je to prije točno 10 godina, točnije 2009. Znam da je bio lipanj negdje na početku, no ne sjećam se točnog datuma.

Ono najbitnije čega se sjećam i trebam se sjećati je trenutak odlaska mog sada bivšeg muža.

NEPRESTANE SVAĐE

Kontinuirane prepirke tko što radi, koliko i kako prelile su čašu u koju ne mogu više stati. Došao je i taj trenutak. Crno ili bijelo? Da ili ne? Nema više između, nema više, pokušat ćemo, moglo bi ako…….

Život se sastoji samo od dvije opcije: NAPRIJED ILI NAZAD. A ja sam izabrala stajati. Baš zanimljivo. Naravno da se nije ništa moglo značajno dogoditi.

ODLAZAK

Taj jedan kratak, ali značajan trenutak jer sigurno trenutak kada od gusjenice nastane leptir. Bila tada sam leptir, neizmjerno sretan i potpuno slobodan od svega i svih. Leptir koji odlazi u neki novi svijet kojeg ne poznaje. Kratak trenutak sretnog leta zamijenio je veliki trenutak straha. No, hvala Bogu, nije se moglo više nazad, jer kako poznajem sebe, vjerojatno bi se vratila, bar malen koračić.

IDEMO ALEX, VIDJETI ŠTO MOŽEMO „OSVOJITI“

Od osvajanja ništa sljedećih pet godina. Prve tri očaj i zbrka u glavi, a nakon toga opušteno laganini naprijed.

Kad prestaneš očajavati i prigrliš svoj život upravo takav kakav je kao vlastito dijete koje je napravilo svinjariju, onda stvari krenu kako trebaju. Onda stvari, uopće krenu, da budem preciznija.

UČIM NEŠTO NOVO

Učim se družiti s ljudima. Kako? Upišeš pilates. Upišeš zbor. Upišeš engleski. Upišeš djembe. Učlaniš se u skupinu duhovnjaka. Sa svima njima putuješ, piješ, luduješ i stvaraš krasna prijateljstva koja do sada nisi imao jer ih nisi mogao imati zbog situacije u kojoj si živio.

I to sve samo zato da prestaneš slušati svoje glupe i naporne misli i da napokon počneš slušati nečije druge priče. Onda shvatiš da se svijet ne vrti oko tebe. Onda shvatiš koliko ti je dobro. Onda shvatiš kolika si kukavica. Onda shvatiš koliko si pametna i uporna. Na kraju shvatiš kojom brzinom u malom vremenskom periodu od pet godina napreduješ.

Dok sa 16 godina umirala, samo mi je 5 trebalo da napredujem za 1000%.

DJECA

To me ubijalo i činilo žalosnom. Govorim o njihovom ponašanju ili točnije našem odnosu. Htjela sam da to bude super odnos, no uzalud. I tako sve do trenutka kada shvatiš da ne može imati super odnos ako ti nisi super.

Djeca su postala toliko sretna kad im je mama postala aktivna. Primjećivali su promjene na meni, osmijeh na licu i sve je krenulo ka boljem.

Shvatila sam da ne mogu od njih tražiti više od onog što imam i to u svojim okvirima želja. Također sam prigrlila svoju djecu takvu kakvu imam bez obzira na svoje želje. Nema forsiranja. Zahvaljujem se što ih imam.

Da pojasnim, i dan danas ima trenutaka da se porječkamo jer imamo različita razmišljanja i stavove, no to ne utječe na moje osjećaje. Oni izabiru što je za njih najbolje i ja im dajem prostora, a ja izabirem za sebe i ne dozvoljavam njihov ulazak u moj prostor.

Prošla su vremena kad sam bila otirač za svačije noge i podvinuta repa nastavila dalje izigravajući neku glupu žrtvu koju sam samo ja stvorila u svojoj glavi.

Kao što i komunikacija između dvoje ljudi ovisi o nizu čimbenika, a to su o mojim osjećajima, o tvojim osjećajima, o mojim stavovima, o tvojim stavovima, o mom odgoju, o tvom odgoju, o mom obrazovanju, o tvom obrazovanju, o mom tipu ličnosti, o tvom tipu ličnosti, tako i moja odluka ima u sebi malo tebe i malo mene. A nakon toga ostaje mnogo mene za što se jedino ja imam zadatak pobrinuti.

Sada sam osoba koja sebe cijeni kao dragocijen poklon koji sam dobila od drage i uvažene osobe.

Uskoro kreće edukacija baš na ovu temu s ciljem olakšati drugima put koji se treba prijeći

VIŠE……….klikni na…..

 

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar