fokus

Bedara – pomaknut fokus

Kako se izvući kad padnemo u bedaru?

Usmjeriti fokus na dobru priču.

Zašto se događaju situacije u kojima prestanem vjerovati u sebe?

Situacije kad posumnjam u sebe?

 

Krenem entuzijastično i sve štima do trenutka dok ne upadnem u rupu. Tad ne osjećam više tvrdo tlo pod nogama i potrebna mi je samo sekunda da se okrenem na peti svoje desne noge. Da odem, da odustanem.

Pojavljuje se set pitanja upućenih samoj sebi:

Je li u redu, na kraju krajeva, što sam prihvatila to?

Je li mi to potrebno?

Kakvog to ima smisla?

Koliko sam dobra u tome dok se uspoređujem s drugima?

Neminovno proviruje iz prikrajka set osuđujućih tvrdnji:

Možda, sam ipak na krivom mjestu.

I sama vidim da su drugi bolji. Možda je to za njih, a ne za mene.

Bolje je da se povučem.

Stanje

Dok to izgovaram fokus mi je konstantno na rupi u koju sam upala. Fenomenalno jak fokus iz kojeg se koprcam da izađem, no ne ide. Osjećam se kao zarobljenik u živom pijesku.

Koliko ne vjerovanje u samu sebe je moje “željeno stanje” rasplinulo i pretvorilo u pepeo.

Zamislite gdje bi sada bila da sam svu ludu snagu (prethodne rečenice) prebacila i fokusirala samo na “željeno stanje”?

Nadomak cilju, u najmanju ruku, zar ne?

Odabir u kojem stanju ću biti željenom ili ne željenom je moj odabir.

VOZAČICA

Vozim već 30 godina i jako dobro vozim. Prije nego sam položila vozački, kao djevojka, sanjala sam sebe da vozim i to jako dobro. Danas je to ostvareno. Vozila sam mnoge marke automobila i lako se snalazim s mnogima u vrlo kratkom vremenu. U prošlosti sam imala jedan manji sudar čiji sam krivac bila ja. Izašla sam iz auta. Pozdravila se s gospodinom. Ispričala se i razmijenili smo dokumentaciju. Bila je to jedna nepromišljena trka za parkirnim mjesto u centru grada čime sam oduzela prednost drugom vozaču ušavši u njegovu voznu traku.

Ja i dalje vozim, i da mi se opet dogodi neki krivi korak nemam potrebu da sebi kažem da nisam dobra vozačica.

To mi jednostavno ne pada na pamet. Da postavljam kao prethodno sebi neka trivialna pitanja? Jednostavno to se u ovu priču ne uklapa.

Danas u centru grada tražim svoje parkirno mjesto. Sjetivši se onog krivog poteza, samo obratim veću pozornost.

Jedan krivi potez u nizu poteza ne može i ne treba me zaustaviti. Može me naučiti i dati veću snagu, više informacija i novi zalet.

Potez – korak – pokušaj

Je li zaista moguće da 1 od 1000 koraka, može dovesti u pitanje onih 999 fenomenalnih koraka? Stvarno smiješno!!!! Morate priznati!

Vjera u 999 je veća od nevjerica u 1, bar bi trebala biti. I zato prebacujem fokus na vjeru u sebe.

To je najmanje ili možda najviše što mogu učiniti za sebe.

 

Pitanja za razmišljanje

Gdje je vaš fokus i jeste li time zadovoljni?

Na koji način uspijevate održavati dobar fokus?

Koja je vaša dobra priča kad upadnete u bedaru?

 

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar