Dajmo si priliku

VOLIMO

Volimo jesti određenu hranu za koju se čak i mnogo puta ne pitamo da li nam pomaže i u čemu nam pomaže. Mahinalno se hranimo da bi zadovoljili receptore slatkog ili slanog. Zadovoljavanje potrebe za hranom daje nam osjećaj sitosti. Jednostavno, tako smo navikli.

VOLIMO

Volimo biti u društvu ljudi koje već duže vrijeme poznajemo jer smo slični i tada smo ležernijeg ponašanja. Nema uštogljenosti. Možemo biti ono što jesmo bez da nam itko zamjeri. Jednostavno, tako smo navikli.

OBLAČIMO

Oblačimo se već duže vremena potpuno isto ili vrlo slično bez pretjeranog mijenjanja garderobe . Ne zato jer ne volimo i drugu vrstu odjeće i ne zato jer smatramo da u drugoj ne bi moglo biti dovoljno ugodno. Jednostavno, tako smo navikli.

Sve se odjednom svodi na puke navike. I one nekada izuzetno nove i zanimljive situacije postale su stare i ofucane.

Mnoge stvari radimo bez ikakvog razloga ili bolje rečeno bez svjesnog razloga. Radimo ih po navici.

Komuniciramo s ljudima po navici, komuniciramo na jedan te isti način.

PROMJENA

A onda jednog dana uhvatimo sami sebe, kako se u našem životu ništa značajno novo ne događa. Želimo promjene jer nam ovo stanje više nije interesantno. Previše je istih obrazaca.

NOVO

Naime naš najpametniji aparat koji se zove mozak jedino napreduje ako mu ponudimo bilo što novo s čime se do sada nije susretao.

On voli nove susrete i nove ljude. Nova jela i nove okuse. Voli novu udobnost u novoj vrsti odjeće. Novi obrasci isprepleteni nekim novim rečenicama za njega su otkriće jednog novog svijeta.

U KORAK S PROMJENAMA

Potaknimo, stoga sami upoznavanje novih ljudi i potaknimo razgovore s njima. Prilagodimo se nekoj novoj osobi ili novom obliku razgovora.

Napravimo neko novo jelo ili ga kušajmo. Osjetit ćemo neke nove okuse i potaknut razmišljanja o uvođenju promjena u dosadašnjoj prehrani.

Stavimo na sebe odjevni predmet boje na kakvu nismo navikli ili smo ju zaboravili kad smo je zadnji put nosili i informirajmo se kako se sada osjećamo.

NAŠ ANGAŽMAN

Mnogi bi htjeli ostvariti nova poznanstva. Mnogi bi se željeli nalaziti u novim situacijama, drugačijim i zanimljivijim. Mnogi bi željeli što šta, no ništa ne poduzimaju. Novi korak, novo stanje, razumljivo je za svakoga. Ali u čemu je kvaka? Za uvođenja bilo čega novoga potreban je dodatan napor, potrebna je aktivnost koju momentalno ne koristimo. Prije novog koraka, potrebno je i misliti na novi način. I tu se stvara otpor. Govorimo sami sebi: „Ne ne želim misliti o tome, kako mi je uopće to palo na pamet?“ Slijedi povratak u naučeno i poznato.

Uzmimo da je prvi korak  dovesti NOVO pred kućni prag, a drugi pustiti NOVO u svoju kuću. Zatim NOVO priključiti na izvor neke energije i omogućiti mu početak rada. Tu počinje avantura. To je avantura u kojoj se od nas očekuje dodatni angažman.  A taj angažman je ustrajnost. Onaj koji je ustrajao, sada bere plodove svog uspjeha.

U većini slučajeva NOVO dobiva opis nemogućeg, nerealnog, različitog, smiješnog i bedastog. Tako je i s uvođenjem NOVOG u komunikaciji. U glavnom, sve što je protivno našem naučenom ponašanju prolazi veliki ispit dok ne uđe na mala vrata u naš um.

Upotreba novih jezičnih obrazaca utječe da se situacija razvije u neko novom smjeru i to treba često prakticirati. Ako imaš petlju svoj život raskomadati kako bi vidio na čemu trebaš prvom raditi, onda ti je zagarantiran uspjeh.

Ne kažem da to nije lako, da je to teško, samo kažem da je različito. Izazovno. Teško i lako su samo iskrivljavanja postojeće slike.

Ako želimo promjene u svom životu, a da pri to ne poduzimamo ama baš ništa, ništa će se  dogoditi. Ostat ćemo i dalje tamo gdje smo sada.

ŠTO MI DAJE ULOG

Osim što ćemo uložiti silan trud, vratit će nam se kroz jačanje samopouzdanja.

Mnogi pitaju zašto bi oni morali promijeniti staro ponašanje u novo. Vrlo jednostavno. Mozak traži promjenu koju mu jedino mi možemo pružiti.

Ako vidimo da naša djeca rastu i da su prije dvije godine manje znala nego sada, zašto ne uzmete u razmatranje pretpostavku da i vi rastete i da ste prije dvije godine znali manje nego sada. Kako to? Jeste li to željeli ? Jeste li to morali? Nije bitno. Mozak vas to neće pitati.

SVAKA PROMJENA JE DOBRA OD ONE NIKAKVE

Na jednom susretu ponudila sam primjer obrasca koji koristimo u komunikaciji u sukobima i većina se počela smijati.

Obrazac:

„Vidim da ti je stalo do dobrog izgleda i odlično ti to ide, no u situacijama kada to isto tražiš od mene osjećam se sputano i manje slobodno. Mnogo bolje i sretnije bih se osjećala kad bi mi dao prostora za moj vlastiti odabir. Na tome bih ti bila zahvalna. Vjerujem da me razumiješ. „

U ovom obrascu ima 10-ak jezičnih elemenata koji se upotrebljavaju s razlogom i s ishodom koji želimo imati.

Ovako većina ne razgovara jer ne brine o ishodu svog razgovora. Zbog čega su onda nezadovoljni. Za ishod treba vlastiti angažman. Sve dok se u njemu ne iskušamo, nećemo znati kako izgleda naš rezultat.

Na ovakve primjere ljudi reagiraju zbunjeno. Niti jedan podatak naučenih obrazaca nije sličan ovome i zato su zbunjeni. Ovo je fantastična prilika da zbunjenost pretvorite u prednost. To je moguće jer niste piknuli u emocije i teren je sasvim miran.

„Ono što nam još nije poznato, ne znači i da nam ne pomaže!“

 

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar