idem

Idem, idem, pa (stanem) idem dalje

OGRANIČENJA

Pitaju me kako to da ne kuham i što djeca jedu. Moja djeca su 25 i 18 godina stara i svaka od njih si pere rublje sama i peglaju ono što trebaju nositi. Ponekad moram ukazati da jedna od njih napravi nešto što se tiče svih nas zajedno. Da operu suđe, po peglaju rublje i usišu kuću. Onako, uz put da znaju da su u zajednici. Ja sam zadužena, bar sam si tako sama odredila jer zarađujem, da kupim namirnice i higijenske potrepštine. Što se kuhanja tiče, kad imam volje i vremena skuham, a kad to nije prilika kupim kuhanu hranu u nekom centru. Četiri sata potrošenog vremena u kuhinji rado poklanjam pripremi edukacije koju kanim održati ili pisanju bloga. Ovo je moja vrijednosti, a vi se zapitajte koja je vaša?

To sam naučila kad sam zanovijetala na tu temu i bila živčana, od svoje mlađe kćeri koja mi je rekla da i majke od njezinih kolegica su zaposlene i da su se dogovorile sa svojom djecom upravo ovo o čemu pričam.

Na taj način mi se ne može više dogoditi da srednjoškolsko dijete ide u školu, trenira, a ja samo spremam i perem jer ono ne stigne. Ma dajte, molim vas! A što ja treniram??? Prvakinja u kućanskim poslovima. Hvala ne treba mi ta titula.

Danas su druge postavke. Ako ne stigneš, onda ne treniraš ili ćeš biti gladna. Organiziraj si vrijeme. Ja mogu organizirati jedino svoje. Tako je bilo i traje dan danas.

POŠTEDI ME GLUPOSTI

Radim dva posla i idem na dvije aktivnosti, nekad je bilo i na tri, no kad vidiš da ne možeš i da se cijepaš po pola, onda nešto eliminiraš koliko kod ti to nije drago.

Ovo mogu povezati s jednim slučajem sa svog posla. Ne mogu sva djeca odgovarat na ista pitanja kao i druga ili činiti iste stvari kao i druga.

Zadaci su isti za sve, netko će ih obaviti, riješiti sa 100%- nom prolaznošću, drugi ne, no to nije znak da ćemo ih zbog toga poštedjeti da uopće ne dođu u kontakt s njima. Tu sam bila definitivno protiv toga. 

Razlog zašto to rade odrasli je taj da ta djeca ne dožive neuspjeh, ako se to uopće može tako nazvati.

Prebacila sam se na svakodnevni život i pitala.

Ja sam rastavljena žena s dvoje djece već mnogo godina i imam iste račune za platiti, jedemo istu hranu, djeca nam idu u škole i imaju svoje potrebe kao i bilo čija druga.

Znači ja sam kao i to dijete u posebnim nekim uvjetima. Pitam vas, je li mene netko poštedio istih obaveza kao kod ostalih? Je li mi napisao manje račune ili dao manje obaveza jer sama to teško mogu izvesti? Nije i to je dobro. Na početku ti je teže dok ne nađeš sistem po kojem to možeš izvesti i dobro živjeti. Kasnije sve krene mnogo lakše. Ovo nema veze s teško-lako, ovo je samo nova pozicija. Koliko ste vi pozicija promijenili u životu? Kaže se što ih više mijenjaš imaš više iskustva i ništa te više ne može iznenaditi jer imaš iskustvo prilagodbe.

ORGANIZIRAJ SE

Danas imam kao što sam već navela niz aktivnosti koje mene čine sretnom i van su mog posla i obiteljskog života za koje me te iste osobe pitaju kako imam vremena. Molim? Ljudi svi imamo 24 sata. Gdje vam je organizacija? Što u stvari želite, baviti se pjevanjem i druženjem s vama dragim ljudima ili prat rublje više puta dnevno? Odlučite sami, ali nema poslije toga zanovijetanja.

Jednako tako smatram da se djeca trebaju suočiti i sa nizom stvari koje ne mogu učiniti kako bi znali danas sutra za sebe činiti selekcije i dobre odabire ili će to možda i dalje činiti roditelji. Žalosno!

Danas je mnogo djece, pa i odraslih ljudi koji ne znaju i ne mogu donijeti osnovne odluke. Ili se ne mogu nositi s odgovornošću tih odluka? Odgovor si dajte sami!

PRVO SE POBRINITE ZA SEBE

Dajte se prvo pobrinite za sebe. Nek’ je vama dobro, jer ako jest, vjerujte bit će i vašoj djeci. Što djeca imaju od toga da im je sve spremljeno i skuhano ako imaju hladne i nezadovoljne roditelje. Pitajte ih, što biraju?

I još na kraju, ono što mislite vi da je njima teško, to mislite samo vi i to nije generalna istina. Dozvolite isprobati neke novitete, pa tek onda reći nešto o rezultatima. Napominjem to nikako ne treba biti vaše mišljenje, već neutralan stav prema onome što mjerite. Što ste dodali i što ste dobili? Zadovoljstvo ovim procesom nije na vama već na likovima koji su uključeni u ovu priču. Dozvolite drugima izreći mišljenje i poštujte ga.

KAKVA STE VI U STVARI OSOBA?

Nedavno sam razgovarala s jednom osobom o problemu na poslu i zajedno smo došle do zaključka da još ima niz mogućnosti koje može isprobati, te nakon toga donijeti odluku o tome koja je najučinkovitija.

Kako može ona unijeti u svoj život neke promjene, ako za svaku koju smo navele ima odgovor kako će i što će se dogoditi?

Ma dajte molim vas, prestanite predviđati, ili ste vi poznata vidovnjakinja Vera Čudina, pa si to možete dozvoliti!

Sve dok ne stavite nešto u proces, imajte ovo na umu, vi ne znate ništa. Tek nakon završetka možete reći što funkcionira, a što ne.

Kad bi samo ljudi i djeca koju učimo gledala na pogreške kao trenutke iz kojih učimo jer nečim nismo zadovoljni, svijet bi bio pun opuštenih i dobronamjernih ljudi.

KAD BISTE BIRALI OSOBU U SVOM OKRUŽENJU, DA LI BI JEDNA OD NJIH BILI VI I ZAŠTO?

Evo sad me vuče, pa moram još i ovo napisati, znate li objasniti nekom tko je na početku radnog vijeka kako treba raditi i gdje su mu pogreške.

E, vidite, ja sam primijetila da to malo pojedinaca zna. Osobi koja uči treba dati podršku, također omogućiti neka uči u raznim uvjetima kako bi očvrsnula, a kad ukazujete na pogreške cilj vam mora biti što hoćete podučiti osobu, a ne samo je emotivno dotući.

Budite sastavni dio nečijih života i ponosni na to, tako da im ukažete na mnoge prepreke koje dolaze i na snagu koju imaju, da koriste, jer će ih to učiniti zadovoljnim ličnostima, a to je najbitniji rezultat svakog čovjeka.

Ako si zadovoljan, sve ostalo je „piece of cake“.

Jeste li vi zadovoljni sobom, a s kojim ljudima oko sebe?

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar