misli

METANOIA

Sve ono što se događa u umu su moje misli. Zbog njih mogu biti vrlo zadovoljna ili jednostavno sretna, a s druge strane tužna, uplašena, izgubljena.

Sva ta stanja događaju se stalno i izmjenjuju. Misao koja proleti mojim umom potaknut će buđenje emocije iz sjećanja utkanu u neki događaj. Jednako tako misli mogu biti vezane za budućnost u kojoj mogu vidjeti razne načine i promjene nečega što sada poznajem. Ponovno misli. One mogu biti konstruktivne i destruktivne. To se može dogoditi, a i ne mora. Ova igra se odigrava stalno i fino izmjenjuje. Tako se ujutro možemo osjećati fenomenalno posloženo i zadovoljno dok navečer izbezumljeno, napeto i zabrinuto.

Stanja kako što vidimo stvaraju naše misli. Stanja nosimo sa sobom i drugi ih prepoznaju. Njihove nam reakcije to mogu potvrditi.

Zamislite da razgovarate s prijateljem prije godišnjih odmora o tome kamo će tko od vas otići na ljetovanje.

Prva situacija je :

Stanje koje ste svojim mislima proizveli je sljedeće. Uštedjeli ste novac za putovanje i smještaj te možete otići na vaše odabrano mjesto. Vaše misli dok to govorite još više jačaju jer proizvode slike koje će se na tom putovanju dogoditi, vi ih priželjkujete. U vama rastu emocije samopoštovanja, osobne vrijednosti, sreće, zadovoljstva i ponosa. Govor u vašem glasu je ispunjen punim, ugodnim tonom. Naglasak na riječima je srednje glasnoće, uvjerljiv. Ekspresija lica sa uzdignutim jabučicama, osmijeh i otvorene oči stvaraju potvrdu stanja i ugodnu atmosferu za sugovornika. Dojam koji ostavljate je siguran i stvaran. Slušatelj vas rado sluša kao i vi sami sebe.

Stanje može biti i potpuno drugačije. Novac koji ste uštedjeli morao je otići na veće popravke u kući kako biste sigurno dočekali zimu. Misli koje se sada stvaraju su sljedeće: ostajem doma, a svi odlaze na more, umrijet ću od dosade dok će se svi veseliti. Budućnost misli komuniciraju ovako: šta ću reći kad se svi vratimo u ured, oni crni,a ja bijel kao sir, joj kakva sramota. Osjećaji koji preplavljuju tijelo su tuga, moguća depresija, potonulost, bespomoćnost, nezadovoljstvo. Glas je prepoznatljiv kao tih i isprekidan s malo riječi koje imaju težište da se prebace na neku drugu temu. Ekspresija lica s opuštenim mišićima kao i obrve su prema dolje. Oči poluzatvorene i beživotne. Slušatelj se osjeća neugodno i želi izaći iz ovog teškog razgovora.

Metanoia je divna riječ grčkog porijekla koja znači zaokret, preokret, preobraćenje, promjena koju činim.

Ova dva slučaja koja sam navela su stalno prisutne promjene. Dijelovi su našeg života, šarenog života i u tome je njegova ljepota. Danas možemo biti jedno, a sutra već nešto drugo. Zavidim zbog toga glumcima koji se mogu šaltati iz uloga u ulogu u vrlo kratkom trenutku. Izazivajući različite emocije sigurno ulaze u šarolika stanja likova.

Vjerujem da osjećate kako je sve što sam navela okrenuto prema osobi i dok god je tako emocije preplavljuju tijelo i nastaje stanje.

Negdje davno sam pročitala: “Jedno je naljutiti se, a drugo je biti ljut.“ Razlika je u trajanju što ste odmah shvatili.

Na treninzima reprezentnosti članovi trebaju stvoriti stanje i to dobro stanje kako bi mogli prezentirati. Osim stvoriti, trebaju ga i održavati jer stanje vrlo brzo može nestati i prestaje početnički grif.

Koliko energije treba uložiti da se zadrži stanje ljutitosti godinama. Evo na primjer zamjeranja koja su ipak bih rekla sveprisutnija. Što mislite koliko pojedinac ulaže energije godinama da bi održao to stanje, a dobar prezenter može u svakom času izgubiti željeno stanje što će publika u trenu uočiti. To stanje je izuzetno teško održavati, no postiže se redovitom vježbom prezentiranja.

Dok god „stvarnost“ doživljavamo osobno mi smo na nju vezani. Stvarnost stvaramo sami, zato se kaže to je tvoja stvarnost, a moja je drugačija. Tako nastaju sukobi različitih mišljenja. One situacije koje smetaju nekoga, vas ne i obrnuto. Dok god vas nešto ne smeta vi nemate povezanost s tim sadržajem. Nemate vezanost. Takvu priliku dobre logike treba upražnjavati u svim onim trenucima kad smo vezani jer nas nešto smeta, ljuti ili živcira.

Kada određeni događaji sazriju, ostare ili popljesnive ne smetaju nas jer nismo više za njih vezani. ovo smo doživjeli svi u svom životu. Evo, vidite da to ipak postoji. Čemu onda, toliko dugo patiti i biti u neželjenim stanjima. Dok postoji još svježa vezanost na ovaj obrazac mnogi promjenu gledaju kao pasivnost i nezainteresiranost. Pa, zar i ovo malo prije, nakon dužeg vremena nije pasivnost i nezainteresiranost, a potpuno nam odgovara. Odgovara nam i kako će to drugi nazvati. Stoga, čemu ovo sve? Kome? Do kada? Život je prekratak i previše zanimljiv da bismo dio njega proveli onako kako nam ne odgovara, odnosno da bismo se mučili zadržavati neželjena stanja.

Dok god obavljamo neki posao vezani smo za njega i puni smo emocija, uspjeh, neuspjeh, dobri pokazatelji, loši jednako tako. Mnogo se toga isprepliće. No, nakon obavljenog posla idemo dalje. Vezat ćemo se za neki drugi.

Umjesto da neki obrazac gledamo kao obrazac xyz, mi ga nazivamo svojim obrascem, da li kroz našu emociju koja ga prati ili zbog toga jer se smatramo dijelom te priče.

Kada bi čovjek mogao gledati sebe kao valovitu površinu mora dok sjedi na obali bio bi vječito slobodan. Istinska je sloboda moguća u metanoi, u nelokalnoj svijesti.

Izađi iz svojih cipela i pogledaj s pozicije nešto udaljene od sebe. Informacije koje ćeš prikupiti jednake su Picassovoj slici Dvije ljubavnice  koja je naslikana s više slikarevih pozicija.

Stoga, i stvarnost nije onakva kakvom je vidimo iz jedne pozicije, ona je sklop mnogih pozicija iz očiju promatrača.

Ako je sreća za nekoga imati voljenu osobu, onda je vidljivo prisutna vezanost za tu osobu i ono nešto što nam nedostaje. Kažu da je sreća kratkog vijeka. Mijenjajući pozicije mijenjamo i odnos prema njoj . Vezanost slabi i sreća sa njom. Gubi se stanje i iskoračujemo korak pored. Gledajući iz „ne sebe“ prestaje vezanost i počinje sloboda.

Ako glumac može mijenjati uloge i ne biti u identitetu, nego ponašanju, onda sve što nam se događa možemo odvojiti od svog identiteta kao i oni.

Loše voditi obiteljski život je samo ponašanje i nema veze s identitetom, kao na primjer “ Ja sam loš/loša „osoba“.

Kada uspijete reći sami sebi nakon bura i nevera da ovo nema nikakve veze s vama, onda ste postigli METANOIU.

Tu silnu promjenu propovijedao je i sam Isus, a zapisano je u svetim knjigama kao poziv u kraljevstvo Božje koje je tu kad se obratite, promijenite, okrenete.

I zato:

„Pri korištenju sjećanja, ne dopustite da sjećanja koriste vas.“

„Izaberite samo one emocije koje vam koriste i održavajte stanje.“

Ovo je ujedno recept uspješnih ljudi.

„Ne posustaj, ne odustaj.“

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar