savjeti

Mislite na druge, a i na sebe

SAVJETUJ ME

U konačnici, ne volimo savjete, smatrajući ih tuđim pametovanjima, a i osjećamo se pomalo bezvrijedni kada nam ih upućuju. Kako to da drugi znaju što je dobro za nas, a mi ne znamo? Kako to da oni mogu prepoznati našu kako kažu lošu akciju koju nismo smjeli poduzeti, pa se nalazimo tu gdje se nalazimo? Zar mi nemamo svoje misli, mišljenja i svoja rješenja? Tko ovdje živi naš život? Mi ili drugi? No, u mnogo čemu smo si sami krivi kad pribjegavamo traženju savjeta.

SAVJETUJEM TE

Često se možemo uhvatiti kako savjetujemo druge ljude i kako imamo najbolje rješenje za njih. Tako ljude usmjeravamo u nekom pravcu za kojeg ni sami ne znamo koliko je dobar za njih. Ljudi iz navike savjetuju ili pak daju savjete.

Savjete dajemo i kada se otvoreno borimo da dokažemo da smo u pravu. Savjete, jednostavno dajemo jer se ne slažemo s nečijim razmišljanjem ili odlukom.

Savjete dajemo ljudima jer ih vidimo preko puta sebe. Zanimljivo je kako smo spremni i imamo savjete za druge, a nemamo za sebe. Sebe ne možemo vidjeti, vidjeti nas mogu drugi.

Bez obzira na tu činjenicu savjeti nisu dobri ni kada ih dajemo, a da nas nitko za njih nije pitao i još škakljivija situacija kad ga drugi traže od nas. Kad nas traže spremniji su ih realizirati prebacujući odgovornost na nas. Zato govorite iz prvog lica – JA – kako bi se ogradili od bilo kakve odgovornosti.

BLOKADA

Savjetima možemo nametati svoja mišljenja drugima i tako im ne dozvoljavati da se izraze.

To čine roditelji djeci i učitelji učenicima. To nije odgoj.

Trebalo bi se naučiti razgovarati, suzdržavajući se od savjetovanja. Na taj način možemo izbjeći potencijalne konflikte kad netko otvoreno pokazuje svoje stavove, jednako kao i mi.

KRITIČKO MIŠLJENJE

Konstantno savjetovanje koje roditelji i nastavnici preuzimaju kao naviku svog ponašanja djeci onemogućava razvoj kritičkog razmišljanja. Onemogućavamo im da pogriješe kako bi naučili što valja činiti, a što ne. Onemogućava im razvoj sposobnosti odlučivanja i odgovornosti za svoje odluke.

Dok ne poduzmu određenu akciju neće moći znati kakav je rezultat, jesu li u tome uspjeli ili ne i na kraju da li je to za njih dobro ili nije.

DAVANJE SAVJETA JE PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI

Sjetite se koliko ste puta ispaštali jer ste poslušali tuđe savjete i napravili ono što su vam drugi rekli da napravite. Nadam se da ne želite isto činiti drugima.

Najopasniji savjeti su oni koji kreću u naredbodavne upute po kojima bi se netko morao vladati. To znaju koristiti poslodavci i svi oni na tzv. jačoj poziciji od vaše.

ŠTO ONDA UČINITI

Smisliti par dobrih pitanja kojima ćete otvoriti sugovorniku oči iako traži savjete, bez obzira da li ste u razgovoru s odraslom osobom ili djetetom, dobro će doći kao smirenje vama i drugoj osobi.

Traženje savjeta, direktno ili indirektno, je potreba razgovarati se o nekoj temi.  Razgovarajte kroz svoja iskustva i iskustva drugih koje ste čuli iz prve ruke.

Bez obzira što se ne slažete s ponašanjem kojeg vidite, osim što to znate „riješiti“ kritiziranjem i naredbo savjetovanjem, možete ostati potpuno smireni kao da vas se to ne tiče. Zauzmite stav čuđenja koje bi zauzelo dijete koje nešto u potpunosti ne razumije.

Možda vam izgleda kao da traže savjet. U stvari traže razumijevanje svoje priče, ponašanja ili potrebe?

I kod djece i kod odraslih vaše razumijevanja ili bar pokušaj toga, te zainteresiranosti za temu i prijateljski stav, uvelike će pomoći osobi da razriješi problem koji ima u sebi.

To i jest njezin problem. Vi ste ovdje samo promatrači, pa onda to i budite.

Budite neutralni, a opet zainteresirani. Cijenit će vas više!!!

Čuvajte svoj osobni prostor koji se nalazi na metar u krugu oko vas.

 

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar