„Nije sve onako kako se čini“

 belive

Bio je mjesec travanj. Moje je srednjoškolsko dijete ogorčeno došlo kući s odlukom da će se ispisati iz jednog izbornog predmeta i prebacit na drugi, tako da ga sljedeće školske godine više ne pohađa. Naravno, razgovor je išao dalje u smjeru da mi objasni tu svoju odluku.

Bila je očajna što ju je profesorica uvrijedila jednom svojom izjavom koja i nije baš bila primjereno upućena jednom tinejdžeru.

Dok je iznosila detalje svoje uznemirujuće priče i zbitog događaja, shvatila sam da su to samo obične životne priče kroz koje će više puta prolaziti tijekom svoga života.

Znala sam da joj to ne mogu reći na takav način jer će me doživjeti kao osobu koja nema interesa za njezinu situaciju. Osim toga, nitko ne voli biti poistovjećen sa svima ostalima.

Na početku sam joj odmah dala do znanja da njezinu situaciju u potpunosti razumijem i da dijelim mišljenje s njom da je izjava od profesorice bila neprimjerena. Također sam joj dala do znanja da je njezina odluka u potpunosti izvediva i da ju podržavam i u tome.

No tada sam počela drugu priču, po sistemu, hajdemo se igrati,  hajdemo eksperimentirati, hajdemo pogledat iz jednog drugog ugla. Sve to možemo i imamo vremena do trenutka krajnje odluke.

Okrenula sam priču. Možda je ta profesorica imala loš dan, možda su je neke obaveze iscrpile i nije bila više u stanju slušati značenje tvojih riječi te ih je u trenucima nemoći okarakterizirala kao pusto filozofiranje. Može postojati i mogućnost da nije nikada naučila kako se odnositi prema takvim osobama kao što si ti. Ima nas svakakvih. Tko kaže da smo ti i ja super. Nekome vjerojatno nismo.  Možda je s druge strane detalj tvog ponašanja izazvao automatsku naučenu reakciju u njoj. Zaključak je u tome da mi ne znamo pravi razlog jer gledamo iz svojih cipela, a drugi pak iz svojih.

Uglavnom takvih ljudi je u našim životu mnogo. Hoćemo li si stalno zbog toga dozvoljavati ovakva emotivna stanja, stanja bijega i sl.  

Napokon sam joj rekla ključnu rečenicu. Ako shvatimo da takvi ljudi u naš život dolaze da bismo nešto naučili o našem ponašanju, a zatim kad naučimo oni odlaze. Stoga možemo zaključiti, ako sada pobjegneš od nje da će ti se takvo ponašanje javljati kroz neke druge profesore ili druge osobe sve dok lekciju ne naučiš.

Tu su ostale oči širom otvorene. Krenula sam dalje s otvaranjem novih mogućnosti.

Ako je sve ovo učenje ti imaš do kraja godine priliku od dva mjeseca da sama sebe testiraš koliko možeš prihvatiti tu osobu upravo onakvu kakva ona jest, jer ono što govori ne govori tebi nego sebi, ne govori o tebi nego o sebi. Ti možeš biti prema njoj krajnje pristojna čak i više jer si ju prihvatila i nema više borbe s njom. I dalje kazuj svoje mišljenje, ali sada kontrolirano tako da pratiš i njezine reakcije, pa kad vidiš da je previše, stani i povuci se. Kontrolirati sobom možeš uvijek, ali drugima ne.

Ovo je dobra prilika da se više okreneš sebi i razvoju sebe i svog ponašanja. U svakom slučaju nemaš što izgubiti jer tvoja odluka se treba realizirati upravo tek za dva mjeseca.

Možeš doživjeti ova dva mjeseca kao blagodat koja ti je dana, ako želiš. Imaš dvije mogućnosti ili jednu? O tome ćeš u svakom slučaju odlučiti sama. 

Vrlo brzo se smirila nakon mojih riječi i zadovoljno otišla učiti. Što se kasnije događalo u njezinoj glavi, ne znam, ali jedno sigurno znam.

Nakon dva dana došla je kući i pohvalila se kako je dobila peticu i da ta profesorica nije tako loša kako ju je ona okarakterizirala te je odlučila da se ipak neće ispisivati s tog predmeta.

Bez obzira što sam joj roditelj, njezin život nije moja odgovornost, ali je moje osobno zadovoljstvo biti dio njezinog života kao support i aktivni slušatelj.

Takvim stavom sebi sam omogućila da budem odvojena od situacije koje sada promatram kao „muha“ na zidu, a ne kao u „forum kazalištu“ da se ubacim u predstavu koja već ionako traje.

 

 

 

 

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar