optimizam

OPTIMIZAM (PESIMIZAM)

Poznato je da osobe s visokim očekivanjima kad postignu uspjeh pripisuju ga vlastitim zaslugama, dok osobe s niskim uspjeh pripisuju lakoći testa. Kada osobe s visokim očekivanjima postignu i dožive neuspjeh one ga pripisuju nepravdom na testu, a u rukavu se skriva, sljedeći će put biti bolje. Osobe s niskim očekivanjima svoj neuspjeh pripisuju svojom krivicom. I sljedeći put će ih stvarnost sustići.

Iščekivanje

Bez obzira na ishod, sam čin iščekivanja nas čini sretnima. Što dulje iščekujemo neki događaj to će nas njegov ishod učinit sretnijima zbog vremenskog perioda u kojem smo imali vremena ga kreirati. Naravno ovo se odnosi na optimiste.

Oni bez sklonosti optimizmu tzv. blago depresivni nemaju sklonosti gledati optimistično na budućnost. No njihovi su pogledi na nju realniji od nerealno optimističnih pojedinaca. Pesimisti o njoj razmišljaju kako će ona biti lošija nego sadašnja situacija, što na kraju i ispadne.

Optimizam mijenja subjektivnu realnost

Naša očekivanja, kako će nešto izgledati, mijenja naš pogled na stvarnost. No, također mijenjaju i objektivnu stvarnost.

Ona djeluje kao samoispunjavajuće proročanstvo

Zašto nas smanjivanje iščekivanja neće usrećiti? Odgovor leži u prethodnoj tvrdnji.

Optimizam nije povezan samo s uspjehom već i vodi k uspjehu. Ako očekujemo da će budućnost biti svjetlija, tjeskoba i strah se smanjuju.

Ovo su zaključci koje je dobila Tali Sharot (profesorica kognitivne neuroznanosti)nakon istraživanja o posljedicama optimističnosti i pesimističnosti na ljudske živote.

Mene je zaista zaintrigiralo pitanje koje si postavljamo mnogi, a to je

Kako održavamo optimizam kada smo suočeni sa stvarnošću?

Razni negativni podaci vezani uz neke danas aktualne bolesti čije su statistike pokazane, nisu srušile dozu optimizma jer se izračuni nisu direktno odnosili na njih. Uočeno je da ljudi više uče iz pozitivnih,  nego iz negativnih vijesti.

Optimizam je pohranjen u lijevom malom djeliću mozga, dok negativizam u desnom.

Zamka je u tome da, ako naš mozak ne može integrirati negativne vijesti u budućim radnjama mi ćemo život promatrati kroz ružičaste naočale ili nećemo uzeti kao bitnu informaciju da je nešto preopasno i da je upitno hoće li funkcionirati. To se može dogoditi kod ljudi koji su previše skloni optimizmu. Malo pesimizma nas može držati opreznima i spremnima da ipak imamo svog aduta u rukavu ili neki plan B, ako krene nizbrdo.

Nerealan optimizam

Nerealan optimizam dovodi do rizičnih ponašanja kao što su nerealni ciljevi, financijski kolaps, pogrešna planiranja, podcijenjeni troškovi i trajanje projekata.

Zadatak nam je zaštititi se od nerealnog optimizma i u isto vrijeme uživati pogodnosti optimizma.

Realni optimistik može zamisliti situaciju i vjerovati da je ta stvarnost moguća.

Pesimističan pingvin neće niti pokušati letjeti.

Optimističan će se samo strmoglavo baciti i ubrzo zaglaviti.

Tko će se prije vinuti u visine?

Realan optimistik će krenuti s padobranom ako plan A ne upali.

Tko će od njih trojce letjeti kao da je orao i vinut se u njegove visine, iako je samo pingvin? Naravno ovaj treći.

Sklonost optimizmu će nas spasiti

Ovim istraživanjem je dokazano da smo skloniji optimizmu. Iako znamo da 2 od 5 brakova uspije što je 40%, ipak rado ulazimo u brakove.

Ovo ne treba biti poražavajuće jer za optimiste ovo ne znači manjak mogućnosti razvoda, već veći postotka stupanja u novi brak.

Ponovno stupanje u brak je pobjeda nade nad iskustvom. Evo nam ponovno optimizma.

Optimizam ne znači kako bi se sve stvari u životu trebale posložiti, nego znači da je to jedinstvena sposobnost da to i ostvarimo. Onaj tko smatra sebe boljim od onoga drugoga veća je vjerojatnost da dobije promaknuće ili ostane u braku.

Nekad davno sam smatrala da sam baksuz, crna ovca, pesimistik. Već dugo moj pogled je realno optimističan.

Nađem se na kavi s prijateljicom koja mi kaže da cijelo prijepodne nisu mogli raditi na poslu jer je nestalo struje. Kažem: “Super čovječe, zamisli, koliko je firma uštedjela struje.” Prijateljica se gromko nasmijala i komentirala, kako uvijek nađem nešto pozitivno. Možda glupo zvuči, no tako smo se pametno maknuli s problema i opušteno si dozvolile razgovarat o nečemu trećem.

A gdje se nalazi svatko od nas na ljestvici optimizam – pesimizam?

Kako to da nam neke stvari ne idu?

Kako to da smo od nekih odustali?

Kolika je naša doza optimizma?

Puna ili tek dnom pokrivena flaša?

Optimizam se može naučiti, nije istina da se rađamo s njime, na našim edukacijama klikni

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar