pantomima

POBJEĆI ILI OSTATI

NEFIZIČKI SVIJET

Dok sam bila još vrlo mlada i u procesu odgoja svoje mlađe kćeri, čitala sam brojne knjige o odgoju, načinima i svrsi. Na to me potaklo besciljno odgajanje prve kćeri s čime nisam bila zadovoljna. Konstantno mi je nešto nedostajalo.

Otkrila sam da se dijete samo odgaja do treće godine života, a sve ostalo je samo kozmetika. Odmah sam stvorila otpor prema toj tvrdnji koji mi je dao još veću motivaciju da istražim to polje novih mogućnosti.

PANTOMIMA

Rado se mnogo puta sjetim kako smo se kao mala djeca igrali pantomime. Vjerojatno se i vi sjećate pogađanja filmova. Sate i sate smo mogli provesti u ovoj zanimljivoj igri. Odabrala sam riječ zanimljiva, jer nam je dugo vremena održavala motivaciju, poticala natjecateljski duh i gradila našu kreativnost koja je druge potakla na istraživanje kako bi mogli otkriti pojedine znakove tražeći odgovarajuću sliku s kojom je mogu parirati.

75% JE NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

Mnogo sam raznolikih podataka pronašla u literaturi o postotku neverbalne komunikacije. Uglavnom se kreće od 65%, pa sve do 90%, iz najnovijih podataka. Zaključit se može da je naglasak na onome što vidimo, a ne na onome što čujemo. Tako bi bar trebalo biti.

S učenicima od 9 godina sam kroz dva zadatka mogla otkriti da je ova tvrdnja točna. Puštajući im dio nekog starog crtića koji nisu gledali bez zvuka. Skoncentrirano prateći zaključili su o čemu se radi. Primjećivali su facijalnu ekspresiju i dodavali joj fizičku aktivnost likova.

Drugi zadatak je bio puštanje istog dijela crtića uz zvučnu podlogu. Na pitanje koji zadatak od ova dva im je interesantniji, odgovor je bio, prvi. Od 23 djece na pitanje gdje bi svrstali neverbalnu komunikaciju na ljestvici od 1 do 10, 90 % je odgovorilo 9, dok ostalih 10 % je odgovorilo 8 i 7.

EMOCIJE

Mnogo nas je gledalo Hitchcockov film „Ptice“ i slabo poznajem nekoga tko se ne sjeća piskutavog tona u trenutku ubojstva. Kod gledanja neke dramatične situacije ako isključimo zvuk ona postaje ili manje dramatična ili dramu uopće ne prepoznajemo. Zvučna matrica potiče valove osjećaja, zato su nam neke pjesme draže, nego druge. U zvučnu podlogu ulaze i riječi. Ako se vratimo u djetinjstvo možemo sa sigurnošću tvrditi kako svaku riječ koju smo naučili povezali smo s točno određenom slikom i pohranili u duboku memoriju. Na riječi koje su iz nekog jezika kojeg ne razumijemo, pa taman bile uperene u nas kao napad, nećemo reagirati. Osim što riječ ima svoje značenje ili prijevod u slici, ona se mijenja ili njezino značenje, koje ovisi o stilu kako je izrečena. Način na koji izgovorimo pokoju riječ je naše oslikavanje riječi u plavu, crvenu, narančastu ili neku drugu boju.

VIBRACIJE

Postoji još i objašnjenje kroz vibracije koje ima svaka riječ. Fizička bića vibriraju. Onom vibracijom kojom vibriraju tako će i izgovarati pojedine riječi. Dobra vijest je što se na vibraciju može utjecati. Mijenjajući svoju vibraciju ljudsko biće mijenja način na koji izgovara riječi ili komunicira u cijelosti.

KOMUNIKACIJA

Učenici su se složili da im u komunikaciji više pomaže ono što vide kako bi od toga mogli sastaviti neku priču.

U literaturi koja objašnjava da se dijete odgaja isključivo samo do treće godine naglasak je na razumijevanju roditelja i djeteta u trenutku pogleda, facijalne ekspresije u neverbalnoj komunikaciji. Dijete istražuje, nakon svake radnje traži od vas potvrdu koju čita na vašem licu. Riječi mu nisu potrebne. Ako uspostavite neverbalnu komunikacijsku povezanost kao vid zdrave komunikacije riječi će vam biti manje potrebne, a razumijevanje odnosno komunikacija će biti potpuno uspostavljena. To je baza na kojoj će te graditi svu daljnju sadržajnu komunikaciju koja slijedi u predstojećim godinama.

Danas kad joj je 17 godina, uživam u komunikaciji i kada su nam suprotni stavovi, jer to nije nadmetanje, već razmjena informacija. Motivacija je kao kada igram pantomimu.

OBRATI PAŽNJU

Vanjske informacije koje dobivamo u obliku riječi, zvukova, i nečije kinestetike povezane s prijašnjim iskustvima i karticom memorije koju koristimo, kreatori smo vlastite slike. S obzirom na kreirano, stvaramo ponašanja koja su jedina vidljiva informacija za druge. Tu informaciju drugi prepoznaju opet prema svojoj reprezentaciji vanjskog svijeta. Ovo sve liči na jedan začarani krug iz kojeg nema izlaza.

Naglašavam to, ne zato da bi pobjegli, glavom bez obzira, nego da bi shvatili kako stvaramo svoje vlastite slike, dok drugi svoje.

PREZENTACIJA

Kanal kojeg smo odabrali da bi informaciju prezentirali drugima odgovoran je za njegovo razumijevanje. Što više kanala pokrijemo razumijevanje će biti veće. Svatko ima svoj kanal razumijevanja kojeg možemo otkriti.

Polaznici me bombardiraju pitanjima u kojima se skriva strah da ne izgube sebe i svoj stav koji kako tvrde u toj situaciji treba podrediti drugima i podilaziti im previše.

Nisam baš sigurna da bih trebala napustiti svoj stav prema nekomu ili nečemu ako dozvolim nekome prostor za izražavanje, istovremeno ne ugrožavajući svoj.

Što vi mislite?

Slobodno napišite. Različita stajališta potaknut će proces razmišljanja.

 

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar