predikcije, vrijeme, prečica

PREDIKCIJE, VRIJEME, PREČICA

ŠTO SAD?

Vjerujem da poznaješ onaj osjećaj kad ostaneš sam u nekom problemu i preostaje ti jedino tvoj mozak i njegova snaga snalaženja u nepoznatim situacijama.

AKO NE VJERUJETE, DOKAŽITE!

Sljedeći primjer koji ću navesti možda će vam biti preglup i prebanalan, no on je naš život. Morate priznati da se on sastoji od na oko jednostavnih, svakodnevnih, manjih događaja u kojima se ponašamo jednako kao i velikim. Npr. držanje prezentacije kolegama ili zaposlenicima na poslu, komunikacija s članom obitelji o plaćanju računa ili odlasku u kazalište………dalje nastavite sami s mnogo osobnih primjera.

PROMJENA PANTI NA WC DASKI

Daska na wc školjci je ok, no panti su pukli. One koje sam mijenjala prije jedno 3 mjeseca. Cijena im je tada bila 20-ak kuna. Odlazim kupiti nove, no više ih nema po toj cijeni i uzimam jedne jedine po 70 kuna. Muči me što su potpuno drugačiji, no prodavačica me motivira da ću to moći složiti uz manje preinake.

OPET PREINAKE, KUD GOD KRENEŠ!!!

Ne da mi se koristiti prednji čeoni dio mozga zadužen za ovakve funkcije i razmišljanje jer pretpostavljam da će mi za ovaj posao trebati par sati, koje nemam i ne da mi se.

ODGAĐANJE

Znam da ću to sve napraviti pozitivno i konstruktivno za mene, no ne da mi se. Nije moja domena interesa. Cvilim da dečko od moje kćeri to pogleda. No vjerujte taj je posao toliko glup da niti muške ne interesira.

Prolaze tjedni i poklopac od wc daske stoji pored školjke. Grozna slika kad uđeš u kupaonicu. Ne sviđa mi se, no nemam vremena.

SAD ILI NIKAD

I dođe tako jučerašnji dan. Za dva dana mi dolazi klijent, moram nešto učiniti. Nemrem se sramotiti. Tjeram sebe ko onog ubetoniranog magarca. Kreniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!

I krenem. Naravno da sam se dva sata zezala s tematikom wc daske i mijenjanja panti. Rupe sam htjela probušiti direktno u dasku bez unaprijed probušene rupe, samo gurajući vijak i zavrčući sve dok se nije odlomio djelić drveta wc daske.

A joj, ipak, moram po bušilicu, a tako sam htjela elegantno izbjeći taj dio posla i završiti što prije.

Taj proces natezanja sa samom sobom je bio duži od onoga da odem po bušilicu, izbušim nove rupe i montiram pante.

Umrla sam od smijeha kad sam skužila da sam na kraju kontra montirala pante i da se daska ne može poklopiti. Ništa, odvijaj i obrni! – bodrim se.  Složeno! Jeeeeeeeeee. Finally!!!

ŠTO SAM NAUČILA????

Moja predikcija da će mi trebati mnogo vremena za ovaj popravak i da ovo nije zona mog interesa, produžila je period odgađanja i u konačnici samog rada. Što sam mislila, to sam i dobila.

„Stoga, pripazite na svoje misli i to one koje ne želite!“

Potreba da se napravi posao brže, nego što može, oduzela mi je sigurno 30-45 min.

I na kraju ono što znam dobro za dalje je da biranjem najboljeg trenutka za rad ubacujem se u stanje koje mi je potrebno, a to je bila ta nedjelja ujutro u 6 sati.

Stanje mogu dobiti kad god to odlučim ako eliminiram predikcije i unaprijed se svjesno motiviram za posao. Bolje reći, natjeram.

„Prvo je teško, a onda sam zahvalna samoj sebi!“

Nakon svega sam bila zaista radosna jer sam zadatak izvršila i to onako kako sam ga vidjela na samom početku.

Ishod je vidljiv. Daska je fiksna. Nema plesanja lijevo – desno. Ima vidljivog rada, a to su dodatne rupe.

predikcije, vrijeme, prečica

SO WHAT?

I’M HAPPY, THAT’S ENOUGH FOR ME!!!!

I vi pronađite svoje svakodnevne poslove jer u njima se kriju sva ona ponašanja koja koristite i u svim drugim poslovima.

Nema malih i velikih poslova. To je samo naš pogled na svijet.

„Svaki posao je jednako velik. To su oni trenuci u kojima svakodnevno živimo, ali ih zaboravljamo, a možemo mnogo naučiti o sebi.”

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar