prošlosti

PROŠLOST, SADAŠNJOST ILI BUDUĆNOST

GDJE SMO SADA?

Baš mi je neki dan prošla jedna informacija Joe Dispenza i prodrmala mojim umom.

„Dok god radiš neke stvari na isti način, ti si u prošlosti, jer su one nastale u tvojim prošlim radnjama“

Kolotečina u koju upadnemo nije ništa drugo nego ponavljajuća prošlost. Prirodno se je zasitimo i tražimo nešto novo. Nešto što će nas osvježiti. Nešto što će dotaknuti budućnost. Ovo nije ništa novo kako se čini, no kada upadnemo u nemoguće situacije koje nas ne dovode tamo gdje bismo htjeli biti, nego nas zarobljene drže u mjestu, teško se dosjetiti ove formule.

John Maxwell je rekao: „Ako vidiš da ono što radiš te ne dovodi tamo gdje želiš biti, onda prestani to činiti.“

Ovo je ista tvrdnja na drugačiji način koja mi je sada mnogo jasnija. Mislila sam, da lako je to reći, no koja je to nova radnja koju trebam ubaciti da bih došla tamo gdje želim biti.

PROŠLOST

Svakako je istina kako na ovaj način možemo tvrditi da sve što sada radimo smo proizveli u svojoj daljoj ili bliskoj prošlosti. Bitna je upravo ta istina, da je to prošlost.

Ako želimo da se nešto promijeni, a i dalje radimo na stari način, neosporivo tvrdim da ne možemo očekivati da se dogodi nešto novo.

Tako u naš život ulaze isti poslovi, isti partneri, iste pogreške. Iste radnje dovode do istih rezultata. Ljudi koji vole eksperimentirati s već naučenim radnjama su spremniji na izazov. Izazov je djelić kojim dozivamo budućnosti. Znači sve ono što ne znamo je sadržaj budućnosti, dok sve ono što već znamo dio naše naučene prošlosti.

Pitanje je gdje želimo živjeti, u prošlosti ili budućnosti. Nismo skloni izazovima ni budućim nepredvidljivim radnjama jer imamo u sebi instaliran aparat predvidljivosti. Predviđanje onoga što bi nam se moglo dogoditi nije ništa drugo nego prošlost. Predvidjet možemo samo ono što nam je već ionako poznato. Sve ostalo što nije ne možemo predvidjeti. Pojedinci koji znaju ove činjenice lakše ulaze u nove buduće nepredvidljive radnje.

Sve što pokušali samo je povratna informacija, funkcionirali nešto onako kako bismo htjeli ili ne. U slučaju da dobivamo neželjene rezultate, nije  problem, jer su oni ionako već postali dio naše prošlosti koju možemo ili ne moramo ponavljati.

Svaki novi dan je nova prilika da isprobamo nešto novo. To ne mora biti nešto spektakularno. U stare obrasce ubaciti neki novi korak dobra je potez koji mijenja cijelu formula. A ona nam može dati novi smisao.

Sve naše radnje koje su nam već poznate su neuronske mreže u našem umu i funkcioniraju onako kako smo ih na početku stvorili. Počinju raditi u situacijama kada ih aktiviramo. Jedna promjena će izazvati pucanje stare neuronske mreže i napraviti novu, koja će funkcionirati opet kad ju aktiviramo.

OSVJEŽENJE ZA ŽIVOT

Svaka najmanja promjena osvježit će naš svakodnevni život. Ubacujmo tijekom svakog dana nove neznatne promjene.

Nemojte pribjegavati velikim promjenama. I najmanja će izazvat promjenu zvanu domino efekt.

Tko to želi živjeti u prošlosti?

Naravno, nitko i mnogi tako tvrde.

Pitam se zbog čega onda mnogi vrte iste priče, efekt pokvarene ploče. Lako je o ovome pisati, no teško se uhvatiti u trenutku ponavljanja istih obrazaca. Moram priznati.

Prije nekog vremena pisala sam članak za kolumnu i u brzini izbrisala cijeli dokument, negdje u jutarnjim satima. U popodnevnim satima nakon posla primila sam se pisanja iste. Ne, to nije bilo ni približno isto, a tako sam to silno željela. Morala sam se pomirit s neki drugim, novim izdanjem.

Zamislite da sam napisala potpuno u dlaku isti članak, ja bih bila osoba iz totalne prošlosti. To nije sadašnji trenutak, to je onda prošli trenutak.

Sadašnji trenutak je kombinacija prošlih i novih neistraženih radnji. Prošlosti ima onoliko koliko je mi želimo koristiti u nekim novim okvirima.

Ne zavaravajte se da radite nešto novo i do vam to ide kao niz dlaku. Ono što je za nas novo potraživat će vrijeme, volju i veću koncentraciju da se tome posvetimo. Biti će teže ,ali osjećaj neprocjenjiv.

Evo sad sam se uhvatila i teme „promjena“ koju tako teško prihvaćamo. Znajući da jedino u njoj leži tračak budućnosti, možda nam to stvori dodatnu volju da napravimo i živimo na jedan zanimljiv način i ponovno počnemo čuditi životu oko nas.

Sa smiješkom ili suzama, sve je to dio nas. Krenimo na onu stranu gdje je naša budućnosti. U činimo nešto novo što još do sada nismo, a toliko toga ima.  

Naučimo nešto novo i primijenimo to.

Sami sebi ćemo biti izuzetno zahvalni.

Edukacije i usluge koje nudimo informirajte se na klik

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar