Prevariti jedan drugoga , otići drugoj ženi ili muškarcu u topli zagrljaj je stvar morala osobe prema osobi , a ne braka.

Brak je institucija koja je nastala iz potrebe da se obitelj drži na okupu iz razloga koje sam tek tijekom svojih godina života shvatila.

BRAK TRAŽI OBOSTRANU ODGOVORNOST

„JESMO LI SPREMNI?“

Postoji činjenica da djeca u potpunosti nesvjesno preslikavaju prvu, izvornu zajednicu koja se zove obitelj sa svim ponašanjima, verbalnom i neverbalnom komunikacijom, stvaranju odnosa, destruktivnih i konstruktivnih. Takvu vrstu ponašanja njeguju i kao odrasle osobe.  Sada nam može biti apsolutno jasno kako neki zaposlenici imaju već u sebi tendenciju udruživanja, balansiranja i održavanja timskih odnosa dok drugi to jednostavno nemaju ili u najtežim slučajevima imaju tendenciju potkopavati i razoriti postojeće.

 

Ovo popularno zovemo komunikacija i rad s nemogućim, negativnim osobama, odnosno zaposlenicima.

 

USPOREDBA

Ako se prebacimo u neku od korporacija koje imaju svoje zaposlenike koji htjeli ,ne htjeli ulaze u svjesno oformljene timove ili timove koji su neformalni i pojavljuju se putem bljeskova po potrebi poslovanja, onda možemo dokučiti veću važnost obitelji. U svakom slučaju timove tijekom svog života ne možemo izbjeći kako u poslovnom tako i u privatnom životu.

Timovi u poslovnom svijetu su vezani tematski za određene poslove, zadatke, projekte. U braku projekte, zadatke i teme koje prolaze članovi obitelji su zadaci svakodnevnog tipa i povremeno drugačiji zadaci koje popularno zovemo „problemi“ koje treba riješiti. U tome timski supružnici zajedno sa svojom djecom nemaju probleme, nego manje izazove. Zar bi se nazvalo problemom u firmi kada zaposlenik nije dobro iskomunicirao isporuku koja je kasnila 10 min? Da li bi prema njemu reagirali jednako kao i prema nekom članu obitelji? Na člana obitelji bi bili u većini slučaja spremni izgrditi ih na pasja kola jer se nisu sjetili koliko vam to znači. Drugim riječima išli su protiv vas i evo zahlađenih odnosa. Prema zaposleniku bi krenuli drugačijim načinom. Pozvali ga na razgovor da vidite sve detalje ,a onda tek krenuli u konstruktivan razgovor.

SPREMNOST

Imam mnoge primjere svojih klijenata koji jesu u braku, no poslovni zadaci jednog partnera stvaraju veću i dužu odvojenost od zajednice. Ne bih sada navela izgovor koji imaju mnogi „Živimo u 21. stoljeću“. Ako taj izgovor smatramo izgovorom , onda postoji i druga strana ove ploče, a ona se zove „mogućnosti“.

Zamislite da na ovaj način posluje poslodavac u svojoj firmi u kojoj ima bar 10-ak zaposlenika. Idemo preslikati ponašanje jednog supružnika i na ovaj svijet. Poslodavca nema već danima, a onda mjesecima, ne razgovara redovito sa svoji zaposlenicima, nije upoznat s problemima u cijelosti, eventualno dobiva pojedinačne prigovore. Pojedinačni prigovori su prezentacijske slike pojedinaca. Informaciju koju dobiva nije cjelovita, pa tako i svaka njegova reakcija nije cjelovita. Ne moram dalje niti nastaviti priču da biste zaključili kako joj je kraj jalov.

Tako izgledaju brakovi u kojoj nema timskog rada. Timskim radom utječemo na stvaranje odnosa s pojedinim članovima naše najuže zajednice koja se zove obitelj. Naše ponašanje u odnosu s jednim članom nije isti kao i s drugim članom. Ono je promjenjivo jer se prilagođava drugoj osobi ili joj se odupire. Treća osoba u obitelji je ono što u NLP-iju zovemo „muha na zidu“ ili neutralan položaj. Osoba koja ju momentalno zauzima može najrealističnije vidjeti situaciju i pomoći osobama u odnosu da ne lutaju u njemu, nego svojom fleksibilnošću uživaju i dalje. Treća osoba ne treba biti samo roditelj, ona je i dijete. Sjetite se koliko puta vas je dijete osvijestilo slušajući sa strane razgovor vas i neke druge osobe.

NEDOSTATAK “MUHE NA ZIDU”

Moram priznati da su stoga osobe koje nisu u braku zbog razvoda ili smrti supružnika u vrlo teškoj situaciji. One nemaju „treću stranu ili muhu na zidu“ koja će zrcaliti njihovo ponašanje i ponašanje nekog od članova njihove obitelji i na taj način razbistriti postojeću situaciju.

Osim toga postoje i osobe koje su u bračnoj zajednici, no nemaju ili ne smatraju da trebaju pridonijeti na taj način rastu zajednice u kojoj žive. Kada bi tu istu osobu prebacili u poslovno okruženje ona bi definitivno drugačije reagirala jer želi sutra i prekosutra , pa i slijedećih niz godina dolaziti na posao u kojem je prisutno ugodno okruženje. Spremna bi bila uložiti svoj dodatni trud u balansiranju međusobnih odnosa s kolegama. Prirodna potreba svih ljudi, u konačnici, je biti u miru.

BRAK DA ILI NE

Ako nismo spremni uložiti dodatni trud u balansiranje i rast međusobnih odnosa u našoj obitelji ona će kad tad biti spremna na propast. Nemojte se zavaravati nekom drugom opcijom.

Kada to shvatimo, shvatit ćemo i depozit koji ulažemo, a on se zove spremnost na uloženi trud, na prisutnost i na uključenost. Ako to sve nismo, topli je i iskreni savjet ne ulaziti u brak jer nitko od članova, pa ni mi samo ne ćemo imati nikakve koristi, a nitko ne želi pristati na gorak kolač bračnog život.

Kada ne znate što u datom trenutku činiti, samo prebacite svoju obitelj u opciju vlastite firme čiji ste vlasnik i pitajte se :

„Što bih mogao sada učiniti kako bi moja firma bolje poslovala?“

„Odakle dolaze problemi i koji su to točno problemi?“

„Kako ću točno raditi na svakom pojedinom problemu?“

„Tako da ga vidim kao zasebnog kada mu prilazim ,a kao dio sustava kada postavljam rezultat koji želim dobiti!“

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar