vjerujem

VIDE LI ME ILI ME NE VIDE


PRATE ME

Vjerujem da se možete sjetiti onog trenutka kada vas je po kišnom vremenu zalio auto koji se eto našao pored vas baš u nezgodnom trenutku. Hlače koje su vam bile mokre mislili ste da svi primjećuju. No na kraju je ispalo da to nitko nije niti primijetio. Dokaz su vam bili prijatelji ili kolega na poslu na kojem ste netom došli. Ništa nisu primijetili. Isti slučaj ste vjerujem doživjeli kad vam frizura nije bila baš naj naj jer ste dan ranije imali premalo vremena da bi je obnovili jednim poštenim pranjem. Niti to nitko nije primijetio, a vi ste mislili kako su sve oči uprte baš u vašu frizuru.

NE PRATE ME

No jednako tako vjerujem da se sjećate dana kad ste se spremili po običaju i krenuli u grad ili na posao s ne baš prevelikim pripremama. Više onako uz put. Tada su vam dolijetali komentari kako ste se lijepo našminkali ili fora obukli, te kako vam ova kombinacija ili boja majice izuzetno dobro stoji uz bolju očiju ili uz vaš karakter i ličnost. Bili ste iznenađeni, morate priznati.

WOOW

Ljudi će jednostavno popratiti ono što im je upečatljivo i prekrasno je kad vam još to i kažu, a najčešće tako i bude. To ste mogli doživjeti i od nekoga kojeg ste netom upoznali na nekom sastanku, eventu ili seminaru.

VIDE ME ILI ME NE VIDE

Ove blogove izuzetno pišem za svoju dušu i volim podijeliti s vama jedan običan svakidašnji život koji ako ga malo bolje pogledamo je poseban i mnogo nas uči. Tako učimo zajedno.
Danas sam naučila upravo ovo što sam na početku navela.
Mislila sam da su rijetki koji prate moje blogove jer su možda malo pre obični (opet moja mapa svijeta), no iznenadila sam se upravo prije par sati dok ovo pišem.

PREOKRET

Vidjela sam se s jednom dragom prijateljicom nakon stvarno dugo vremena bez obzira što živimo u istom kvartu. Iznenadila me je svojim riječima. Prati redovito, kaže, moje objave i blogove. Rado ih čita jer kaže da su pitki i interesantni. Još je pohvalila niz edukacija koje vidi da održavam. Zaista mi je bilo drago. Moram otvoreno priznati da me iznenadila.

Sjetila sam se nečega što radim u svom svakodnevnom poslu i ima mnogo veze s ovom temom. Naša djeca misle da mi vidimo samo njihove propuste i ono što ne učine dobro ili ono što trebaju napraviti. Padaju u apatije, mijenjaju mišljenja o sebi i smatraju se lošima zbog toga.
Znam često, no trebalo bi to biti još češće, uloviti ili svoju vlastitu djecu ili djecu koju podučavam da im dam do znanja što sam primijetila kod njih.

• To mogu biti zreli načini na koji razgovaraju u zadnje vrijeme.

• Poseban trud koji ulažu kako bi postigli kvalitetan odnos s kolegama u školi.

• Zahvaliti se za posao koji su učinili umjesto mene i pokazali kako su samostalni, te kako rade kao tim.

• Kolegicama koje su svojim otvorenim stavom pokazale da cijene dogovor koji stvorimo i kada ga možda ne bi bilo da nismo takve.

Dokaz da ste napravili pravu stvar su njihove širom otvorene oči, osmijeh na licu i hvala.

Istaknite nešto kod nekoga i kažite mu to otvorenog srca. Vidjet ćete kako ćete ga iznenaditi, a svoj odnos još više učvrstiti.

I na kraju osjećat će te se izuzetno dobro, a to je i najbitnija stvar u životu, da se osjećamo dobro.

Možda će vas zanimati

Ostavite komentar