Odgajateljica u vrtiću i polaznica trening radionica "Učinkovita komunikacija s djecom"

Odgajateljica u vrtiću i polaznica trening radionica "Učinkovita komunikacija s djecom"

„NEMOJ!“ – većina djece će nastaviti raditi upravo to. Često uopće ne razmišljamo o tome kako komuniciramo s djecom i imamo instiktivan stav zabrane.

„Žao mi je što, kad su moja djeca bila mala, nisam znala sve što znam sada“

Imam 32 godine staža kao odgajateljica u vrtiću i bila sam svjesna da djeca putem naše komunikacije uče kako komunicirati s drugom djecom i odraslima, da slijede naš model, pa sam stoga upisala dodatnu edukaciju u Coaching Flow-u kod trenerice i učiteljice Aleksandre Ivanac.

 

 NEMOJ!“ – većina djece će nastaviti raditi upravo to.

Često uopće ne razmišljamo o tome kako komuniciramo s djecom i imamo instinktivan stav zabrane. Koristimo negacije: „Nemoj ono, ne smiješ ovo…“. Djeca često negaciju doživljavaju kao iritaciju, ne čuju ono „ne“ i rade upravo to što ste rekli da ne rade. Skloni smo ih kritizirati. Posljedica je da se djeca osjećaju nelagodno,   nemoćno ili ljuto. Prkosit će upravo zbog tih osjećaja.

Na radionici smo mnogo naučili iz knjige „Sretna djeca, sretni Vi“ koja govori upravo o promjeni pristupa u komunikaciji, kako se djeca ne bi osjećala nelagodno i omalovaženo te kako da od zabrane stvorimo „pozitivu“, a da dijete učini ono što želimo.

 

Primjeri pozitivnog pristupa

Kad bi se djeca oglušila na „zadatke“, prije svoje edukacije reagirala bih da bih ja činila stvari za njih, primjerice da im skinem papuče i obučem cipele kad se pripremamo za igru na otvorenom, samo da budemo brži. No, trebamo raditi na osamostaljivanju djece. Naučila sam kako im prići da ih bolje i brže motiviram.

Da bi dobili promjenu, potrebno je imati „pozitivnu strategiju“ da dijete napravi ono što želimo, a što je, naravno, za njegovo dobro.  Naučila sam „negativno prebaciti u pozitivno“.  Kad naređujemo i namećemo, dobit ćemo NE. Kada im kažemo jasno što želimo od njih  i objasnimo ZAŠTO,  do njih dopire naša poruka i napravit će što tražite sa zadovoljstvom.  Djeca trebaju red i rituale, a izuzetno je važno da im se to ne nameće, nego objasni.

1) Sva djeca vole biti glasna i bučiti, mi im govorimo: „NEMOJ VIKATI ili ŠUTI“.

Pozitivan pristup: „Vičemo vani, a u igraonici ćemo biti tiši ..znate zašto? Kako bi čuli ptičice kako pjevaju! Pssssttt, da li ih čujete…? Kad smo vani, vičite koliko god hoćete“.

2) Dijete razbacuje hranu po stolu, baca vilicu…reagirat ćemo: „PA ZAŠTO TO RADIŠ?“

Djeca se na to smiju, sretni su što su sve razbacali i uživaju u tome. Mi im zapravo postavljamo nepotrebna pitanja.
Pozitivan pristup: „Vidim da si pojeo, jako lijepo. Vilici je mjesto na stolu“.

3) Djeca se tuku Reagiramo: „Prestanite“!, „Kako ste tako zločesti!“ Pozitivan pristup: „Vidim da si snažan.

Pokaži nam koliko si jak na ovom jastuku. Ovaj jastuk ti služi da pokažeš svoju snagu!“

4) Kad dijete plače često reagiramo na način da ga plašimo kako bi prestao plakati

„Doći će ti krampus, evo dolazi policajac!“
Treba im preusmjeriti pažnju na pozitivan način umjesto plašenja.
Pozitivan pristup: „Da li te nešto boli?“ Hoćemo ići kod doktora da te ne boli? Popit ćeš sirup pa će ti biti bolje. Želiš li da ti pročitam priču?“

Prema djeci se treba ophoditi kao s odraslima. Uvažavati ih, slušati i prihvaćati njihova pitanja te odgovarati bez laganja i uljepšanih priča. Posljedica uljepšavanja priča može biti da dijete živi u nekom svom idealnom svijetu i može doživjeti veliko razočaranje kad se dogodi nešto realno i što nije onako kako ste mu pričali da jest…
Posebice bih obratila pozornost na tzv. feedback sendvič. Prvo recite pohvalu djetetu, potom ono što želite da dijete promijeni ili unaprijedi i potom na kraju ponovno pozitivno – riječi ohrabrenja i podrške.

 

Dijete sve osjeti

Prije se o tome nije govorilo, no sada uviđamo koliko komunikacija od „malih nogu“ ima utjecaja. Uvijek moraš biti spreman na prenošenje znanja i na igru, a svi smo u velikom stresu i često nemamo živaca nakon posla. Trebamo biti spremni na pravu igru, a ne na igru s – tabletom. Ona smanjuje djetetovu spoznaju i motoriku.
Shvatila sam koliko je važno da je osoba u odgoju zadovoljna sama sa sobom. Ja sam, primjerice, bila vrlo samokritična i zato vrlo nezadovoljna sama sa sobom, a nisam bila svjesna da se na taj način mijenja i moja komunikacija. Moramo sami raditi na sebi, jer imamo veliku odgovornost. Osvijestila sam sebe, ja sam se promijenila i na taj način dajem bolji primjer. Odrasli se baš trebaju TRENIRATI.

 

Što se zapravo dobivate edukacijom

Ono što dobivate vašom edukacijom je da će dijete, kad naučite drugačije komunicirati s njim, biti bolje prihvaćeno u društvu, bit će primjer drugoj djeci, pa čak i odraslima. Moja životna misija je da na djecu u jaslicama djelujem na njih najpozitivnije moguće, sve dok ne postanu – mali ljudi – koji će u školi biti uvaženi, prihvaćeni, koji će znati kako se ponašati i kako komunicirati. Stoga preporučujem njezine radionice i odgajateljima i roditeljima, jer shvaćamo komunikaciju zdravo za gotovo, a ona obilježava život naše djece. U odgoju treba biti svjestan sebe i svoje komunikacije.

Nakon COACHING FLOW radionica moja komunikacija je lakša, brža i učinkovitija, a rezultat su sretnija djeca!

 

FEEDBACK ALEKSANDRI IVANAC:
U Aleksandru kao trenericu imam jako veliko povjerenje. Ona je duša od čovjeka, prijatelj, taktična, želi da se drugi izgrade, nudi pomoć, opuštena je, a stručna i strpljiva.

Počinje novi ciklus radionica, te ako ste zainteresirani ispunite dolje navedeni obrazac i prijavite se. Popunjena grupa krenut će s radom 14. veljače, točnije u 18 sati. Osigurajte svoje mjesto, a za sve ostale informacije slobodno nam se obratite na info@coachingflow.com ili 091 581 91 76

Za detalje o radionici pogledajte OVDJE

Pošalji